Došao je čas da ovdje vidim vas, u stihu i s puno duha najstarija srpska glumica Branka Veselinović (97) pozdravila je sve humane ljude, a u sali na Vračaru su prvenstveno pristigle žene i iz Novog Sada, koji su došli na njoj specifičnu aukciju za pomoć ugroženoj djeci.
„Branka srce greje i svakog zasmeje” bio je plakat kojim je pozivala i poželjela dobrodošlicu ova renesansna ličnost naše umjetničke i društvene scene. Stihovi i sjećanja slikali su sve, koliko bogatstvo nosi skoro vijek dug život u koji je krenula iz panonskog svešteničko- učiteljskog doma, a Branka je pripovjedala i kazivala sa istom onom iskrenošću i strašću kao što je to činila na pozornici, na radio-talasima u nekada najslušanijoj emisiji SFRJ „ Veselo veče” u kojoj je plijenila uz Miju i Čkalju, sa ekrana, velikog i malog, u humanim akcijama kojima je sa svojim lutkom i suprugom i kolegom Mlađom Veselinovićem zavrtjela planetu na kojoj je od 1980. čak ambasador UNICEF-a.
– Ovo što sam i večeras sa vama nisam pripremala, ali ni drijemala, našalila se Branka ukazujući da su na aukciji njenih ruku djela od slika, raznolikih islikanih tanjira, grafika i ličnih predmeta i njene knjige. Uz „Knjigu o dobroti” išla su i Brankina sjećanja na veliku prijateljicu s kojom je četvrt vijeka svojevremeno provela putujući po školama i obilazeći đake. Naravno, riječ je o velikoj pjesnikinji Desanki Maksimović.
– Kako mi Vojvođani kažemo, ako Bog da idemo gore, a ona je otišla gore sa svojim malim crnim šeširom i obećala je da će mahati. I zato joj mahnimo, jer sada ona gleda odozgo, reče Branka prisjećajući se vremena kada se sama latila pera, i svoje prijateljice, najveće srpske dame pera. Kroz vremeplov se dotakla i Tita i nastupa u njegovo doba, i svog poliglotstva zbog koga je mogla pred brojne ambasadore, ali i učenja češkog da bi studirala u Pragu u čemu ju je osujetio Hitler svojom invazijom na Istok.
Nezaobilazan dio nje, njenog rada i života bio je i suprug Mlađa, nakon čije smrti je ustanovila nagradu za glumačko ostvarenje koje nosi njihovo ime i koju je njihova matična kuća JDP dodijelila ove godine četvrti put. Jedna od žila kucavica Brankinog života su fondacije, kroz koje su ona i Mlađa cio svoj život najprije pomagali unesrećenima prije svega djeci, a zatim i starima, a sada i profesiji kojoj je posvetila život – glumi i glumcu.
– Sreća je samo u dobroti. Humanitarni rad ispunjavao je Mlađine i moje dane, nekada uz pomoć Crvenog krsta Jugoslavije, potom Srbije. Činim sve i danas da pomognem, a ovo što ste došli ukazuje da svako ima svoj zadatak života. Izdvojili ste vrijeme, kupićete nešto i te pare će usrećiti neko dijete. Zbog svega toga sam i živa i izdržavam se ove godine, a kada ne bi bilo humanosti, već bih bila, kako kažu moji Vojvođani, gore, poručila je najstarija dama srpskog pozorija i podsjetila da štake koje su iza nje nisu zbog 97 godina, već zbog dasaka koje su joj život značile.
– Do prije desetak godina glumila sam aktivno stogodišnjaka na sceni JDP. I tu sam sa te scene pala sa visine od tri metra i oporavila se. No, štake nosim sada, jer sam pala u pozorištu, to kažem svima, uz ono svakodnevno da ne viču kada me vide, jer Branka još uvijek dobro i čuje, smije se Branka i upoznaje brojne poštovaoce koje je okupila u veče pred vikend sa Ljubicom Radović Đurović koja je nakon brige o Mlađi Veselinoviću dok je bio u bolnici preuzela da pomaže i Branki u potrebama svakodnevice, u aktivnostima kojim i dalje hrli iz svog velikog doma u srcu Beograda. Nevjerovatno je kako i koliko ova glumica koja je pokazala raskoš i velični u humoru i satriri, ali i autentičnost u drami zaigravši „Majku hrabrost” čak i na engleskom preko Atlantika i dalje zrači i plijeni. Zbog bolesti, kako reče na humanitarnoj večeri, nije mogla da se pojavi njena kuma velika Mira Stupica, koja je poslala pozdrave svima, ali su kao podrška u Brankinom prikupljanju novca za djecu stigle glumice Rada Đuričin i Nada Rodić. Aplauzi Branki i Radi, glumicama koje godinama pružaju uzajamnu pomoć u humanitarnim akcijama. Rada je kazivala dio iz svoje kultne predstave godinama igrane s Pavlom Minčićem „Olovka piše srcem” i ukazala zašto baš ta kazivanja.
– Jer su nastala iz dječijih odgovora, iz priče njihove iz čista srca. A, radost djece je razlog i ove Brankine večeri. Sakupiće pare prodajući svoju zaostavštinu i knjige i onda otići kupiti nešto što će usrećiti neko dijete. Ovaj skup je organizovala moja Vojvođanka, vječna, nezamjenljiva, jedinstvena, najdivnija na svijetu Branka, rekla je Rada Đuričin. Prisjećala se prvog momenta svog dolaska u JDP po kome i pamti Branku decenijama.
Ušla je u jednu garderobu i pravac u Brankinu, u kojoj je ona bila zatrpana gomilom malih čestitki koje je iscrtavala i ispisivala.
– Spremala se da nosi donaciju u neku dječiju bolnicu. Bila sam zadivljena i nikada nisam do sada upoznala nekog tako humanog i odanog djeci sem drage Branke i njenog Mlađe. Rijetki su oni koji zasluže ovako dug život svojom veličinom, a Branka ga je ispunila i kao glumica, pjesnikinja, kreatarko raznih lutaka i umjetnina, a prije svega sreće mališana – rekla je Rada.
Publici je potom na svoj način koleginica Nada Rodić dočarala Branku od prije mnogo decenija kada je žarila i palila jugoslovenskom i srpskom scenom. Prisjetila se svog sna da bude glumica u koji nisu vjerovale ni majka joj ni drugarice i prve karte za Tašmajdan gdje je na sceni gledala glumicu i znala da će i sama jednog dana pod reflektore stati.
– Branka je zabavljala publiku, bila komična i širila smijeh i sreću. A, za one koji je ne znaju na sceni je bila u kratkoj roze haljinici na bretele, sa divnom bujnom plavom kosom, izazovna, seksi, naša Branka je u toj umjetničkoj večeri svoje mladosti ličila, jer je zastajao dah, na Merilin Monro – prisjećala se njena koleginica koju je put od tog prvog susreta sa specifičnim umjetničkim Brankinim iskazom odveo u sanjanu profesiju na dramsku scenu „Duško Radović”. Drugi susret je kada je Branka došla da podrži porodični projekat Nade Rodić sa suprugom, sinom i kćerkom ostavljajući na scenu „Plavi čuperak” Mike Antića.
– Uvijek je Branka bila ta koja je imala samo lijepu riječ za svakog kolegu, bila podrška, uzdanica i tako je pamti ova naša glumačka branša, kao nesebičnu i posebnu. Hvala joj za sve, rekla je ova glumica ukazujući da je treći susret učinio da im se putevi profesionalno ukrste i zaigrala je sa Brankom u seriji „Seljaci”. Kamera je bilježila sve i bar kada je ovo veliko ime u pitanju generacije koje pristižu imaće filmski zapis o djevojčici koja je krenula iz porodičnog doma u Jaši Tomiću i ušla u anale umjetnosti i humanosti, a prije svega u srca miliona. I ona reče na kraju.
– Sreće sam vam dala, od srca vam hvala, uvijek vaša Ćosić Veselinović Branka.
M.Nj.